Izbor Donalda Trumpa ključni je događaj u dugotrajnoj krizi američke demokracije, čije će se potresne posljedice osjetiti u cijelom svijetu. Fašistički demagog – koji je u siječnju 2021. pokušao nasilno srušiti posljednje predsjedničke izbore – uvjerljivo je pobijedio na izborima 2024. Ponovno će biti ući u Bijelu kuću za nešto više od 70 dana.

Trump svoj politički trijumf duguje bankrotu Demokratske stranke, čija je fiksacija politikom identiteta imućne srednje klase, arogantna ravnodušnost prema razornom utjecaju inflacije na životni standard radnika i neumoljiva podrška ratu u Ukrajini i genocidu u Gazi pripremila teren za izborni debakl.

Glavni stupovi kapitalističkog tiska već pokušavaju umanjiti političke implikacije Trumpove pobjede. „Trumpov izbor predstavlja ozbiljnu prijetnju”, piše New York Times, „ali on neće odrediti dugoročnu sudbinu američke demokracije.” Times uvjerava svoje čitatelje da će Trump biti zadnji put predsjednik jer mu Ustav brani da se kandidira za još jedan mandat.

Ovo je pusta želja. Trump je otvoreno izjavio da će ovo biti posljednji izbori i da njegovi pristaše neće morati ponovno glasati. Politička stvarnost je da izbor Trumpa postavlja pozornicu za neviđeni val društvene kontrarevolucije, koju on planira provesti željeznom šakom.

Trump je obećao postati „diktator“ i rasporediti vojsku da slomi „unutarnjeg neprijatelja“. Planira deportirati 11 milijuna imigranata bez dokumenata, što je operacija koja bi zahtijevala stavljanje velikih američkih gradova pod izvanredno stanje. Predložio je ukidanje poreza na dohodak i obećao smanjenje poreza za bogate i ukidanje korporativnih propisa. Razarajući učinak koji će te politike imati na radničku klasu ne može se precijeniti.

On nije politička nesreća. Bez obzira na to kako je to postignuto – i bez umanjivanja političkog suučesništva Demokratske stranke – uspon druge Trumpove administracije označava nasilno prestrojavanje američke političke nadgradnje kako bi korespondirala sa stvarnim društvenim odnosima koji postoje u Sjedinjenim Američkim Državama.

Donald Trump ne govori samo kao jedna kriminalna osoba, već kao predstavnik moćne kapitalističke oligarhije koja se oblikovala u posljednja tri do četiri desetljeća. Megamilijunaši i milijarderi – predvođeni osobama poput Elona Muska, Jeffa Bezosa, Petera Thiela i Larryja Ellisona – iskorištavaju Trumpa kako bi u izvršili reakcionarno restrukturiranje američkog društva. Iskoristit će vrijeme do inauguracije 20. siječnja kako bi pripremili baraž represivnih i društveno reakcionarnih mjera koje će biti pokrenute čim Trump ponovno bude smješten u Bijeloj kući.

Bio je u stanju iskoristiti unutar političkog establišmenta odsutnost bilo kakve artikulacije interesa velike većine stanovništva. Harrisina kampanja protivila se upućivanju bilo kakvog društvenog poziva radničkoj klasi. Svoju su kampanju uputili najimućnijim glasačima, promičući omražene ratne huškače poput Liz Cheney i obećavajući da će republikance uvrstiti u vladu.

Harris, Barack Obama i drugi demokratski surogati putovali su zemljom govoreći glasačima da bi neglasanje za Harris na izborima bio dokaz mizoginije ili rasizma. Kombinirali su neprestane pozive na rasni i rodni identitet s punim odobravanjem rata u inozemstvu. Demokrati su obećali daljnju potporu izraelskom genocidnom napadu na Gazu i pozvali na eskalaciju rata SAD-a i NATO-a protiv Rusije u Ukrajini.

Demokrati nisu ponudili rješenja za sve goru društvenu krizu u Sjedinjenim Američkim Državama, umjesto toga prikazivali su zemlju kao da je „na dobrom putu“ javnosti koja velikom većinom vjeruje u suprotno. Likovi poput Bernieja Sandersa i Alexandrije Ocasio-Cortez predstavili su apsurdnu laž da je Biden-Harrisina administracija poboljšala uvjete za radnike i da će Harris izazvati dominaciju „klase milijardera“. Oponašajući tvrdnju Hillary Clinton iz 2016. da je radnička klasa „šaka jada“, Biden je nazvao Trumpove pristaše „smećem“ u posljednjim danima izbora.

Ukupni zbroj glasova ne pokazuje skok potpore Trumpu, koji je, čini se, izgubio glasove u usporedbi s ukupnim brojem glasova 2020., nego zapanjujući pad potpore demokratima, pri čemu je Harris osvojila između 10 i 15 milijuna glasova manje od Joea Bidena 2020.

Harris je bila slabija od Bidena u svakoj pojedinoj regiji zemlje. Napori Demokratske stranke da nagovori različite rasne i rodne skupine iza Harrisine kampanje na temelju pozivanja na identitet potpuno su pali u vodu. Trump je zabilježio najveći porast glasova u okruzima u kojima više od 50 posto stanovništva nisu bijelci, a podaci izlazne ankete pokazuju da je Harris izgubila latinoamerikance na nacionalnoj razini s razlikom od 54-44 posto, što je obrat u odnosu na 2020., kada ih je Biden pridobio za 59-39 posto.

Razlika kojom su Demokrati osvojili mlade birače također je znatno pala od 2020., budući da je mnoštvo mladih ljudi odbilo glasati za kandidata koji je sudjelovao u genocidu u Gazi. Harris je osvojila najmlađe glasače sa samo 56-41 posto u odnosu na Bidenovu razliku od 65-31 posto. Trump je osvojio većinu glasova među biračima koji prvi put glasaju, što je znak da demokrati nisu uspjeli aktivirati birače izvan imućne više srednje klase.

Zapravo, Harris se poboljšala samo među imućnima. Među glasačima s prihodom od 200,000 dolara ili više, osvojila je 52-44 posto, poništivši tijesnu Trumpovu pobjedu u tom dohodovnom razredu 2020. Trump je osvojio birače s prihodom između 100,000 i 200,000 dolara 2020. s razlikom od 58-41 posto, ali Haris je pobijedila s 53-45 posto. Demokrati su istodobno doživjeli kolaps podrške radnika, a Harris je izgubila one koji su zarađivali između 30,000 i 100,000 dolara, što je veliki dio stanovništva koji je Biden osvojio s otprilike 57-43 posto razlike 2020. godine.

Biračko tijelo je bilo vođeno dubokim društvenim gnjevom. Među 43 posto birača koji su izjavili da „nezadovoljni' sa time „kako stvari stoje danas u zemlji“, Trump je osvojio 54-44 posto. Među 29 posto koji su odgovorili da su „ljuti“, Trump je osvojio 71-27 posto. Harris je osvojila 89-10 posto među malim djelićem stanovništva koji je „oduševljen“ današnjim ekonomskim i društvenim uvjetima. Ukupan postotak stanovništva koji je rekao da je njihova financijska situacija „lošija“ danas u odnosu na prije četiri godine više se nego udvostručio na 45 posto, pri čemu je Trump osvojio te glasače s razlikom od 80-17 posto.

Trump i republikanci dobro su svjesni da će vladati društvenom bačvom baruta i da će desna politika koju planiraju provesti samo produbiti društveni bijes. Njihova je strategija kombinirati ogromnu represiju policijske države s fašističkom kampanjom za žrtvenim jarcima imigranata za sve društvene bolesti. Premda izlazna anketa ne sugerira da su glasači bili zaokupljeni Trumpovim podlim napadima na imigrante i premda velika većina kaže da vjeruje da imigranti zaslužuju put do državljanstva, a ne da se suoče s masovnom deportacijom, pozornica je spremna za masivan i nasilan napad na radnike imigrante u razmjerima da će čak i njegova prva administracija izgledati kao dječja igra.

I dok su Trumpove demagoške tvrdnje da se protivi ratu mogle pridobiti glasove okorjelih ratnih huškača u Demokratskoj stranci, Trump je sam nemilosrdni imperijalistički političar koji zagovara eskalirajuću konfrontaciju s Kinom, Iranom i Sjevernom Korejom.

Odgovor demokrata na Trumpovu izbornu pobjedu bit će traženje kompromisa i koalicije, što je već vidljivo u Harrisinoj kapitulantskoj izjavi u srijedu poslijepodne. Nije upozoravala na diktatorski karakter nadolazećeg Trumpovog režima i obećala je surađivati ​​u prijelazu na budućeg američkog Führera. Demokrati će se pomaknuti još više u desno, dok će nastojati iskovati sporazum s republikancima o svom središnjem prioritetu, eskalaciji rata.

Reakcionarni karakter Trumpovog političkog i socijalnog programa postat će dovoljno jasan. Dok vladajuća klasa nastoji restrukturirati državu, mora doći do restrukturiranja politike, duž klasnih linija. Kao što je predsjednik međunarodnog uredničkog odbora WSWS-a David North napisao, Trumpov izbor „katastrofalan je ishod dugotrajnog i namjernog odbacivanja bilo kakve programske orijentacije prema radničkoj klasi od strane Demokratske stranke...

U Sjedinjenim Američkim Državama novi se antimarksizam pomiješao s dugogodišnjom tradicijom antikomunizma. Nestala je ljevičarska politika, ona vrsta povezana s militantnošću radničke klase. Fokusiranost na identitet istisnula je svaku ozbiljnu zabrinutost zbog ogromne koncentracije bogatstva u malom segmentu društva na račun radničke klase.

Oni koji su promovirali ovaj oblik desničarske politike, koju je promovirala Demokratska stranka, sada pribjegavaju najgorem od svih odgovora na izbore: okrivljavanju stanovništva.

Zapravo, protekla je godina bila svjedokom eksplozivnog rasta političkog i društvenog protivljenja, od masovnih prosvjeda protiv genocida u Gazi do stalnog porasta štrajkova radnika koji se nastoje osloboditi kontrole korporativističkog sindikalnog aparata. Ogromne društvene borbe su na pomolu.

Ove borbe moraju biti politički usmjerene i moraju biti vođene razumijevanjem da se fašizam može zaustaviti samo razvojem neovisnog pokreta radničke klase protiv izvora političke reakcije i oligarhije: kapitalističkog sustava. Mora postojati „novo rođenje” istinski socijalističke politike, utemeljene na radničkoj klasi i potaknute međunarodnom strategijom.

Stranka socijalističke jednakosti, kroz svoju predsjedničku izbornu kampanju Josepha Kishorea i Jerryja Whitea, krenula je mobilizirati radničku klasu na međunarodnom, socijalističkom programu protiv rata, nejednakosti i kapitalističkog sustava koji ih proizvodi. Ovaj program sada postaje još hitniji. U razdoblju koje je pred nama Stranka socijalističke jednakosti i Međunarodni odbor Četvrte Internacionale boriti će se za vodstvo rastućeg pokreta radnika i omladine protiv rata, diktature i nejednakosti te za socijalističku preobrazbu društva.